clanak False

Iz povijesti

19.04.2017.

Materijalni ostaci poput kamenih sjekira pronađenih na Jarunu upućuju na zaključak o nazočnosti ljudi na području Gradske četvrti Trešnjevka-jug već u pretpovijesno doba. Grobovi koji pripadaju kulturi polja sa žarama, otkriveni na području Horvata, dokazuju, pak, da na tom području već u 11. st. prije Krista postoji ratarsko sesilno stnovništvo indoevropskog podrijetla koje se služi bakrom i broncom.

U razvijenom srednjem vijeku trešnjevački je prostor pod upravom Kraljevskog castruma, tj. Kraljevske županije sa sjedištem u Zagrebu. Godine 1221. kralj Andrija II. daruje to područje zagrebačkom Kaptolu, da bi, pak, Bela IV., 1242., njegov istočni dio dodijelio Gradecu. Granica između tih dvaju dijelova današnjeg prostora koja je, uglavnom, slijedila tok potoka Črnomerec, uz povremene je izmjene ostala zapadnom granicom grada Zagreba sve do 1945.

U kasnom srednjem vijeku predijalni feudalni posjedi postupno se pretvaraju u seoska kmetska naselja. Taj proces na početku novoga vijeka postaje još intenzivnijim, pa se u dokumentima od sredine 18. stoljeća na području današnje Trešnjevke-jug već spominju i sela Prečko, Horvati i Jarun. To je i vrijeme sve snažnijeg razvoja splavarenja Savom. Splavari sve češće dolaze iz Slovenije do Zagreba i dalje niz rijeku do Slavonije, opskrbljujući prisavska naselja raznom robom. Usporedo s tim poduzimaju se mjere za poboljšavanje prijelaza preko rijeke. Na inicijativu samog cara Josipa II., 1783. je sagrađen drveni most na mjestu današnjega Savskog mosta. Do tog se mjesta iz grada protegnula Savska cesta.

Na početku 19. stoljeća splavari i trgovci počinju se naseljavati uz most i duž južnog dijela Savske ceste. Tako nastaje Predgrad Sava, osobito periferijsko urbano naselje. Predgrad Sava protegnuo se duž Savske sve do današnjeg raskrižja s Ulicom grada Vukovara.

Nakon formiranja jedinstvenoga grada Zagreba 1850., zapadni dio Trešnjevke i Jaruna ostao je izvan gradskih granica te je uključen u sastav općine Vrapče. Ukidanje feudalno-kmetskih odnosa rezultiralo je, pak, nastajanjem novih naselja Knežija, Kalinovica i Srednjaci.

Godine 1862. puštena je u promet željeznička pruga od Zidanog mosta u Sloveniji do Siska koja prolazi područjem Trešnjevke. Najvažniji objekt na ovom dijelu pruge svakako je Južni kolodvor (kasnije kolodvor Sava, danas Zapadni kolodvor), gradnja kojega je potakla industrijalizaciju trešnjevačkog prostora.

Dok uz Savsku cestu niču obrtnički, trgovački i industrijski objekti, oko Savskog se mosta stvara ugodan ambijent kupališta i gostionica. Taj dio Save predstavlja, uz Maksimira, glavno rekreacijsko područje tadašnjeg Zagreba. 

Staro Savsko kupalište 1932.

Unatoč čestim poplavama, kojima je umnogome pridonosilo i to što do 1918. uz Savu nije bilo nasipa, trešnjevački se prostor sve brže naseljava i izgrađuje. Godine 1892. podignut je most sa željeznom konstrukcijom, mreža ulica ubrzano se širi, a 1895. u Horvatima je podignuta Pučka škola – prva škola na trešnjevačkom području.

U razdoblju između dva svjetska rata Trešnjevka se definitivno oblikuje kao prepoznatljiva gradska četvrt – zagrebački radnički geto. Karakretistične trešnjevačke prizemnice kojih je među tamošnjim građevinama čak 87%, uglavnom se – u više od 60% slučajeva – grade bez građevinske dozvole, pa je splet ulica na području današnje Trešnjevke-jug sve do danas zadržao jasno prepoznatljivu krivudavost seoskog tlocrta.

Nakon drugoga svjetskog rata na trešnjevačkom je području dominirala problematika komunalnog opremanja i uređivanja neplanski sagrađenih naselja, udomljavanje sve većeg broja stanovnika i gradnja neophodnih glavnih objekata. Velike dodatne teškoće prouzročila je velika poplava u noći između 25. i 26. listopada 1964. u kojoj su materijalnu štetu pretrpjela 8254 trešnjevačka kućanstva, što je činilo gotovo polovicu svih tamošnjih stanovnika u ono vrijeme. Ta je nesreća potaknula ubrzanu gradnju kojom je Trešnjevka poprimila novi urbani izgled. Do kraja 1968. na južnom je dijelu Trešnjevke sagrađen 6731 novi stambeni objekt.

Neposredno nakon II. svjetskog rata najveći dio područja današnje gradske četvrti Trešnjevka – jug, zajedno sa cijelim prostorom Trešnjevke – sjever, pripada tadašnjem V. gradskom rajonu Grada Zagreba. No, područje tadašnjeg mjesnog narodnog odbora Jarun, kao posebno naselje, pripojeno je Gradu Zagrebu tek potkraj 1949. Godine 1952. ukinuti su rajoni pa Trešnjevka – jug, najvećim dijelom, pripada jedinstvenom užem gradskom upravnom prostoru u nadležnosti Narodnog odbora Grada. Naselje Prečko tada je u sastavu periferne gradske Općine Vrapče. Godinu dana kasnije osnovana je Općina Trešnjevka kao jedna od općina užega gradskog područja. U njezin su okvir uključena područja današnjih gradskih četvrti Trešnjevka – sjever i Trešnjevka – jug, osim već spomenutog naselja Prečko. Godine 1955. u sastav Općine Trešnjevka ulazi naselje Jarun a Prečko je u sastavu novoformirane Općine Susedgrad. Sedam godina kasnije Prečko pripada Općini Črnomerec kojoj je pripojena dotadašnja općina Susedgrad. Od 1967. do 1974. cijelo je područje Trešnjevke – jug u sastavu Grada Zagreba kao jedinstvene općine. Prigodom ponovnog osnivanja općina u Gradu Zagrebu, 1974., ponovno je formirana Općina Trešnjevka u sastav koje tada ulazi i naselje Prečko. Takvo stanje traje do ukidanja općina u Gradu Zagrebu 31. prosinca 1990. Na području Trešnjevke-jug do početka 1994. djeluje šest mjesnih zajednica: Horvati - Srednjaci, Gajevo, Jarun, Knežija, Prečko i Vrbani.

ŠRC Jarun

U veljači 2009. na području Gradske četvrti Trešnjevka – jug osnovano je šest mjesnih odbora.