clanak False

Iz povijesti

19.04.2017.

Gradska izvješća osamdesetih godina 19. stoljeća spominju "veliki pomor pučanstva" u Zagrebu (više od 30%), a uzrok tomu nalaze prvenstveno u lošoj kanalizaciji i nezdravim stanovima. Naime, svi izljevi tadašnje gradske odvodnje (a grad je tada imao oko 30.000 stanovnika) završavali su kod "državnog kolodvora" (Željeznički kolodvor), što je, vremenom, izazvalo ekološko zagađenje. Stoga, da bi se zaustavilo zagađivanje ("pomor pučanstva"), trebalo je sagraditi standardno protočnu odvodnju pa je Gradska skupština, 28. prosinca 1892., zaključila da se započne s potrebnim radovima na odvodnom kanalu, od "državnog kolodvora" prema istoku, s uljevom u Savu kod "sela Žitnjak".

Glavni odvodni kanal ili GOK, kako ga danas zovemo, bio je, dakle, uzrokom da je Gradska skupština 1900., za vrijeme načelnika Adolfa pl. Mošinskog, pripojila Žitnjak gradu Zagrebu. Istom je odlukom pripojena i Laščina. Od tada je današnja gradska četvrt Peščenica - Žitnjak u cjelokupnom svome opsegu sastavni dio Grada Zagreba, osim naselja Ivanja Reka koje se, na osnovi referenduma 1984., izdvojilo iz Općine Dugo Selo i pripojilo tadašnjoj zagrebačkoj Općini Peščenica.

Međutim, pod toponimnim pojmom Peščenica ili Pešćenica (obje varijante su ispravne) prvenstveno se podrazumijeva njezin današnji dio obično nazivan Stara Peščenica, a omeđuju ga Zvonimirova, Heinzelova i Nova Branimirova ulica.

Tako se već 1913. spominje da je načelnik Grada Janko Holjac "zasnovao" (planirao) istočno od Laščinčaka do Borongajske "četvrt vila Peščenica", "nastajanje" (gradnja) kojih se realizira nakon I. svjetskog rata.

Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, na sjednici 16. travnja 1932., donosi zaključak o prodaji 207 parcela na Volovčici. Sve su parcele već imale kupce. "Gradsko poglavarstvo i zastupstvo su odlučili da se smjesta imade pristupiti izgradnji kanalizacije i ceste, a uporedo da se vrše prodaje i prenosi parcela" – izvješćuje, 16. travnja 1932., zagrebački dnevnik "Večer". Novinskom izvješću priložena je stručna skica parcelacije budućih građevinskih čestica na dotadašnjim livadama i oranicama na kojima od toga dana počinje nicati i rasti središnje naselje bivše općine Peščenica, odnosno današnje gradske četvrti Peščenica - Žitnjak. Uz Staru Peščenicu ovo je svakako najstarije plansko naselje koje je, tijekom 80 godina svoga postojanja, postalo središtem raznolikoga društvenog života. Usporedo s Volovčicom, a posebno nakon II. svjetskog rata, nastajat će i druga urbana naselja na Peščenici - Žitnjaku: Donje Svetice, Ferenščica, Borongaj - sjever, Folnegovićevo naselje i Vukomerec. Sva ta naselja, izuzevši Folnegovićevo naselje, vezana su uz pojam Peščenice.

Sela na Žitnjaku nastaju mnogo prije urbanih peščeničkih naselja. Najstarije među njima i najstarije na području današnje gradske četvrti je Resnik koji se, zajedno s Ivanjom Rekom, spominje već od 1217. Bilo je to župno središte ne samo za područje Žitnjaka već i za prostor današnje gradske četvrti Donja Dubrava i susjedna dugoselska naselja, s najstarijom župnom crkvom od 1674. i školom od 1876.

"Miestopisni riečnik Dalmacije Hervatske i Slavonije" Vinka Sabljara iz 1866. ne navodi postojanje nijednoga današnjeg urbanog naselja na ovom prostoru, osim Vukomerca, o kojem kaže da ima šest kuća i 83 stanovnika. Međutim, u Resniku bilježi 23 kuće i 234 stanovnika, Žitnjaku 10 kuća i 177 stanovnika, Ivanjoj Reki 16 kuća i 219 stanovnika, Petruševcu tri kuće i 70 stanovnika i Borongaj - Lugovima (Borongaj - Lugari, Borovčani) šest stanovnika.

Stara škola iz 1886.

Urbana se naselja u punom zamahu počinju graditi tek nakon II. svjetskog rata. Njihov današnji izgled je, uglavnom, dovršen potkraj osamdesetih godina 20. stoljeća. Za razliku od njih, na većem dijelu starijih ruralnih naselja u zadnjih se trideset godina jako širila bespravna, neplanska gradnja uzrokovana smještanjem na to područje najveće zagrebačke industrijske zone i istodobnom zabranom stambene gradnje u tom dijelu Gradske četvrti.

Industrijski predio Resnika

Takav je plan uvjetovao brzi razvoj stambene gradnje u današnjim središnjim urbanim peščeničkim naseljima, sastav kojih najvećim dijelom čini radnička populacija koja se, uglavnom, zapošljava u Ininim postrojenjima i drugim obližnjim tvornicama.

Migracijski procesi uzrokovani potragom za zapošljavanjem doveli su na Peščenicu ljude iz svih krajeva Hrvatske i iz drugih krajeva tadašnje Jugoslavije. Prema popisu iz 1991. tu su bila 55.204 stanovnika. Statistički podaci iz 1974. bilježe 57.801, a iz 1981. 55.615 stanovnika.

Statistički ljetopis Grada Zagreba 2000. utvrđuje da je na Peščenici - Žitnjaku 1998. bilo 1.561, a 1999. 1.365 izbjeglica i prognanika.

U drugoj polovici četrdesetih godina prošloga stoljeća dijelovi područja Peščenice pripadali su gradskim rajonima Maksimir i Trnje dok je Žitnjak, kao izdvojeno naselje unutar užega gradskog upravnog područja, predstavljao teritorij posebnog mjesnog narodnog odbora. Naselje Resnik, pak, zajedno s dijelom područja današnje četvrti Donja Dubrava, pripada Mjesnom narodnom odboru Resnički gaj. Cjelokupno to područje, osim Resnika i Ivanje Reke, 1952., nakon ukidanja rajona, ulazi u upravnu nadležnost Narodnog odbora Grada. Naselje Ivanja Reka u to vrijeme pripada Kotaru Dugo Selo, a Resnik tadašnjoj perifernoj gradskoj općini Dubrava. Godinu dana kasnije Peščenica, još uvijek bez Resnika i Ivanje Reke, postaje jednom od osam općina na užem gradskom području, a 1967. ulazi u sastav Grada Zagreba kao jedinstvene općine. Od 1974. ponovo egzistira gradska općina Peščenica koja sada obuhvaća i naselje Resnik, ali još uvijek ne i Ivanju Reku. To će se naselje deset godina kasnije izdvojiti iz Općine Dugo Selo i Zajednice općina Zagreb te pripojiti Općini Peščenica i Gradskoj zajednici općina. Općina Peščenica, baš kao i druge tadašnje zagrebačke općine, prestat će postojati 31. prosinca 1990. Još tri godine nakon toga na području današnje gradske četvrti nastavlja djelovati 16 mjesnih zajednica: Borongaj Lugovi, “Bruno Bušić”, Donje Svetice, Ferenščica, Folnegovićevo naselje, Hrvatskog književnika Mile Budaka, Ivanja Reka, Kozari Bok, Kozari Putevi, Peščenica, Petruševec, Resnik, Savica Šanci, Volovčica, Vukomerec i Žitnjak.

U veljači 2009. na području Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak osnovano je 16 mjesnih odbora.