clanak False

Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u II. svjetskom ratu - Jasenovac

02.08.2017.

Poštovani gospodine Žinić, izaslaniče predsjednice RH, poštovani gospodine Radin, izaslaniče predsjednika Hrvatskog sabora,
poštovana gospođo Murganić, izaslanice predsjednika Vlade RH,
poštovani gospodine Tolnauer, gospodine Kajtazi, gospodine Habulin, dragi moji Romi i Romkinje, poštovani uzvanici…
 
Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta kojeg je utvrdilo Vijeće Europe i koji po 6. put obilježavamo na ovom mjestu stradanja tisuća Roma, predstavlja jedan od najznačajnijih datuma vezanih uz romski identitet. Nije ovo, međutim, samo romsko pitanje ili samo romska bol. Ovo je problem i bol svih nas. Ljudska vrsta svoju zadivljujuću inteligenciju nažalost može očajno zloupotrijebiti.
 
Nije sasvim precizno i korektno reći da se ovdje dogodilo zlo. Reći da se zlo dogodilo možemo u slučaju potresa ili poplave. Preciznije je reći: Ovdje je zlo učinjeno. Ovdje je počinjen stravičan zločin. Ljudi s imenom i prezimenom su ga počinili. Ovdje su mučeni i ubijani nevini ljudi samo zato što je netko s pozicije moći i nadahnut lažima odlučio da njihovi životi manje vrijede ili da ne vrijede uopće. To nikada ne smijemo zaboraviti. I nikada ne smijemo prestati govoriti o tome. U ovom slučaju šutnja nije zlato. Istovremeno, ovdje ne bi trebalo biti mjesta ispraznim frazama i floskulama. Treba nam odlučno suočavanje.
Tragedija koju je romska zajednica doživjela u Drugom svjetskom ratu obvezuje nas da čuvamo sjećanje na stradanje nedužnih žena, muškaraca i djece Roma i da činimo sve kako bi iz te stravične činjenice izvukli pouku te omogućili svakom članu romske zajednice dostojanstven život i potpunu integraciju u društvo.
 
Prisjećajući se žrtava, želim istaknuti da mi u Gradu Zagrebu već niz godina uspješno radimo na promicanju prava i poboljšanja uvjeta života Roma na području grada, a i šire. Grad Zagreb svojim primjerom želi pokazati da su Romi jednakovrijedni sugrađani, susjedi, kolege i prijatelji. Za takve politike se zalažem svim srcem, zajedno s cijelim mojim timom i Gradskom upravom.
Ne relativizirajući nikada zlo i krivnju, mi želimo da i krivci i žrtve, odnosno njihovi potomci, zauzmu najispravniji mogući stav prema zlu koje je učinjeno ovdje i na drugim stratištima. Taj se stav može ocrtati s četiri koraka: priznanje – suosjećanje boli – praštanje – zajedničko komemoriranje. Samo komemoriranje bez prva tri koraka neće donijeti željene plodove.
Nitko ne može oprostiti u ime žrtava odnosno njihovih potomaka.
 
Opraštanje je strogo individualni čin. Mi jedino možemo pomoći u stvaranju preduvjeta i ozračja koji će pomoći praštanju i pomirenju. Samo istina će nas osloboditi. Spomenuta 4 koraka su ujedno i najbolja prevencija da nove generacije ne bi upale u istu zamku.
Naša djeca i mladi imaju pravo čuti istinu, ali i dužnost suočiti se s njom koliko god bolna bila. Prošlost je takva kakva je. Ne možemo je promijeniti. Ali budućnost je u velikoj mjeri u našim rukama. Vremena su uvijek onakva kakvi su ljudi. Budućnost će nam biti onakva kakvi ćemo mi biti. Naša sudbina nije zapisana u kamenu. Mi, slobodni ljudi smo protagonisti svoje sudbine. Zato smo danas ovdje. Ne samo zbog prošlosti, nego još više radi budućnosti. Zato ćemo i dogodine opet doći.
 
Svim žrtvama neka je vječna slava!       
Hvala vam i živjeli.