clanak False

Komemoracija u povodu smrti gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića - govor dr.sc. Jelene Pavičić Vukičević, zamjenice gradonačelnika koja obnaša dužnost gradonačelnika Grada Zagreba

02.03.2021.
Draga ožalošćena obitelji, draga Vesna i draga Anamarija,
Poštovani rođaci, prijatelji i suradnici našeg gradonačelnika,

danas trebamo biti ponosni i slaviti ispunjenje jednog velikog života i neponovljivog djela. Ali istodobno ne možemo sakriti tugu, koja pripada smrtnicima, jer se nikada više nećemo moći veseliti njegovu društvu, smijati njegovu humoru i svjedočiti njegovoj viziji, duhu i energiji.

Napustio nas je jedan od najvećih među nama.

Zagrebački gradonačelnik čije će ime zlatnim slovima biti upisano u povijest našeg grada, uz rame s najuglednijim ocima naše metropole.

Političar koji je svojim djelovanjem obilježio našu suvremenu povijest, a svojim talentom i umijećem, fokusiranošću i načinom življenja politike, postao najveći nakon utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana, što mu priznaju čak i mnogi politički neistomišljenici.

Napustio nas je čovjek u čijem je srcu bilo mjesta za sve.
Čovjek koji je, u našem često skučenom, ideološki i stranački podijeljenom društvu, pokazivao iznimnu širinu i otvorenost.

Uvijek je imao vremena, ljubavi i strpljenja za čovjeka i njegove potrebe – osobito za one u najvećoj potrebi.

Nije se štedio, kalkulirao i osvrtao na kritike pa i na podmetanja. Kročio je uspravno zagrebačkim ulicama, kako onima uređenima i asfaltiranima, tako i onim blatnjavima, koje je preobrazio u urbano tkivo metropole.

Živio je za Zagreb. Za naš grad davao je cijeloga sebe, svoje zdravlje, svoje vrijeme i svoj život. Ugradio je sebe u hrvatsku metropolu i izgorio za nju…

Ali pritom nije stvarao grad zatvoren u svoje zidine, samodostatan i samoljubiv, već grad koji je pomagao svim hrvatskim krajevima, koji je osjećao odgovornost i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ali i prijateljskim gradovima diljem ovog dijela Europe.

Bio je svoj i neponovljiv.
Široke hercegovačke duše i purgerskog šarma, zagrebačke uglađenosti i južnjačkog temperamenta te neiscrpne energije.

Iza njega ostaju velika djela. Preobrazio je sive vedute Zagreba, kakve pamtimo iz devedesetih u istinsku europsku metropolu – političko, gospodarsko i turističko središte u ovom dijelu Europe.

Za njega nije bilo nemogućih ostvarenja. Njegova vizija i upornost nadilazili su sve prepreke. Zato danas imamo, uz cjelokupnu gradsku infrastrukturu, Svjetski skijaški kup na Sljemenu, Muzej suvremene umjetnosti, novi Rotor, uređeni Bundek, uskoro i žičaru…

Često ga nismo mogli pratiti u njegovu načinu razmišljanja i rada. Uvijek je bio korak ispred svih drugih…
Osluškivao je bilo grada i njegovih stanovnika, boljele su ga njihove rane i nevolje, a veselili su ga njihovi uspjesi i ostvarenja snova. Imao je vremena za sve i svakoga, a ponajmanje za sebe.

Teško da ćemo ikada više imati gradonačelnika poput njega, koji će toliko suživjeti sa svojim gradom i davati toliko od sebe za njegov boljitak.
Njegovim je odlaskom Zagreb izgubio puno. Izgubila je Hrvatska.

Kad padne hrast, u čijoj smo hladovini i blizini desetljećima uživali i krijepili se, tek onda vidimo koliki je prostor ispunjavao i kolika praznina ostaje. Tu ćemo prazninu teško ispuniti…

Dragi gradonačelniče, dragi Milane, znamo da si otišao na bolje i plemenitije mjesto, koje si zaslužio svojim životom.

Otišao si ponosno, nepobjediv, koračajući ulicama svoga Zagreba, baš onako kako si toliko puta znao nagovijestiti.

Ali Te je smrt, poput iznenadne oluje, istrgla iz tvoje obitelji, Grada kojem si poklonio svoj život, stranke – koju si stvorio i iz tvoga zavičaja – Hercegovine, koju si toliko volio i koja je tebe duboko voljela i poštovala. I na koncu, odvojila Te od Tvojih sugrađana – koji su ti šest puta dali povjerenje, koji su te voljeli i smatrali te istinskim prijateljem.

Bio si čovjek i humanist u vremenima u kojima je nažalost sve manje ljudskosti i žrtve za drugoga. Političar i lider koji povezuje, a ne dijeli; koji promiče zajedništvo, a ne sukobe; koji gleda u budućnost, a ne u prošlost…

Hvala Ti što si mnogima uljepšao živote, vratio dostojanstvo i ponos, dao priliku, učinio djetinjstvo sretnijim, a starost ugodnijom.
Hvala ti što si nas tjerao da se ne zadovoljavamo prosječnošću, da ne posustajemo i uzimamo stvari zdravo za gotovo, već idemo naprijed i mijenjamo društvo i svijet oko sebe.

Danas mi se čini da si u svome životu upoznao barem polovicu stanovnika našeg grada, a čak i oni koji Te nisu osobno poznavali, osjećali su i poštovali Tvoju energiju, političko umijeće i ljudsku dobrotu.

Otkriti svrhu svog života i dati cijeloga sebe u njezino ostvarenje je milost. I ti si, dragi gradonačelniče, imao tu naklonost Neba da društvu daruješ ono što si najbolje znao.

Hvala Ti na svemu - u ime Grada Zagreba, u ime svih naših sugrađanki i sugrađana, te svih nas u gradskoj upravi.
Čast nam je što smo bili Tvoji suradnici i suvremenici.

I jedino što nam preostaje jest nastaviti tamo gdje je si stao i činiti naš grad još boljim i uspješnijim.
Tek onda će Tvoje životno djelo imati potpuni smisao.

Počivaj u toliko zasluženom miru!