clanak False

ZAGREB NA FOTOGRAFIJI

 

Prva fotografija panorame Zagreba načinjena je 1840., samo dvije godine poslije izuma fotografije, tj. njezine preteče – dagerotipije, nazvane prema izumitelju Francuzu Dagguerreu. Vijest o najavi Dagguerreova pronalaska 7. siječnja 1839. ubrzo se pronijela Evropom, pa je nakon nepuna tri mjeseca imala odjeka i u našim novinama. Danica ilirska donijela je članak o tome epohalnom pronalasku ovim riječima: Tim otkritjem porodit će se čitavo preobraženje u umetnosti risanja i bakrorezanja, kojega sledstva nipošto jošte predvideti se nedadu, budući se tim otkritjem narav ista u jednom oka trenutku i bez pomoći čovječanske ruke, kao kakvo zrcalo ili ogledalo ulovljena ukazuje.

            Do istog je otkrića iste godine (1838.) došao i Englez Talbot, koji će svoj izum prijaviti pred Kraljevskim društvom u Londonu.

            U Zagreb je dagerotipija došla izravno iz Pariza i izravno od izumitelja. Neki N. Novaković, naime, boravio je u Parizu upravo za vrijeme objavljivanja otkrića i tamo je vjerojatno nabavio potreban pribor i svladao tehniku, pa je, vrativši se u Zagreb, snimio nekoliko dagerotipija zagrebačke okolice. O tome ostavlja zapis Ivan Kukuljević Sakcinski, a sličan podatak o našem Novakoviću donosi i tjednik Der Spiegel od 25. siječnja 1840., istakavši da je spomenuti Novaković u Parizu primio poduku o dagerotipiji izravno od Daguerrea. Već u prosincu 1841. u Zagreb iz Beča stiže Johann Bosch, koji u gradu ostaje tri mjeseca i portretira ugledne Zagrepčane, a istodobno, snimio je i panoramu grada iz različitih strana. Iz lista Croatia doznajemo da je njegov rad u Zagrebu izazvao veliko oduševljenje.

            Uz putujuće slikare minijaturiste, koji pohode Zagreb, dolaze i putujući dagerotipisti, i to isključivo stranci. Trag o njihovu gostovanju u gradu nalazimo među novinskim oglasima u kojima oni objavljuju svoje usluge. Iz oglasa se obično doznaje gdje su se smjestili, u koje vrijeme dana snimaju, da li svoje dagerotipije koloriraju, koliko treba pozirati, te cijenu usluge.

            Prvu informaciju o pojavi fotografije u Zagrebu nalazimo u novinskom oglasu objavljenom 25. lipnja 1850., u kojem svoje usluge oglašava putujući dagerotipist i fotograf Ludwig Gollob. A desetak godina kasnije, Zagreb već ima svoje stalne fotografe, također strance, koji su u grad stigli s različitih strana i u njemu se nastanili i otvorili svoje fotografske ateljee. To su Franjo D. Pommer, Julije Hühn i Ivan Standl. Pommer (dolazi čak iz Danske) ostavlja nam poznatu fotografiju svečanosti upriličenu na Jelačićevu trgu prilikom otkrića Fernkornova spomenika banu Jelačiću 16. prosinca 1866. Hühn (dolazi iz Tirigije) je autor prve fotografije Kaptola sa starom baroknom katedralom iz 1860., a Standl (Čeh), koji će najduže fotografirati i ostati vjeran Zagrebu, ostavio nam je, uz ostalo, tužno svjedočanstvo – album o potresu u Zagrebu 1880. godine. Standl je i autor jednog od rijetkih portreta Augusta Šenoe, a sačuvani su i portreti biskupa Strossmayera, bana Levina Raucha, virtuoza na violini mladog Franje Krežme, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Matije Mrazovića itd.

            Prvi album portreta svojih suvremenika, uglavnom poznatih Zagrepčana iz pedesetih godina prošlog stoljeća, izradio je Franjo Pommer. Osim Kukuljevića, fotografirao je Mirka Bogovića, Petra Preradovića, Vjekoslava Babukića itd. Manje-više iste ljude snimio je i Julije Hühn. Poslije te trojice pionira fotografije, Zagreb i Zagrepčane fotografiraju Eduard Hase, V. Šulc, Gyorgy Mayer, Josip Vaneš, M. Sarosy i Ludvig Schwoiser. Posljednjem pripada i posebno mjesto, jer je u povodu prve Gospodarske izložbe 1864. prvi zaokružio fotografski prikaz Zagreba u posebnom albumu u dvadeset primjeraka, od kojih je jedan predstavio na izložbi. A baš Gospodarska izložba afirmira Zagreb na različitim područjima. Predstavlja se čak 3865 izlagača iz uže Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a iz njihovih se izložaka vidi ne samo ekonomska situacija Trojedne kraljevine, nego i stanje naše kulture u to doba. Uz ostalo, bila su izložena značajna djela Račkoga, spisi Sabora iz 1861., partitura opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog, slike Karasa, Zaschea, Muckea i Hotzendorfa, te nacrti graditelja Jambrišaka i Kleina. Dakako, izlažu i najpoznatiji zagrebački fotografi.


ZAGrebus by Imejlčec